Fond za potapanje obveznica

Fond koji tone obveznica je escrow račun na koji tvrtka stavlja gotovinu koju će na kraju upotrijebiti za povlačenje obveznice koju je prethodno izdala. Postojanje ovog fonda korisno je na sljedeće načine:

  • Vlasnicima obveznica pruža određenu sigurnost jer poboljšava vjerojatnost da će izdavatelj na kraju povući povezane obveznice.

  • S obzirom na smanjenje rizika za investitore, oni mogu prihvatiti nižu efektivnu kamatnu stopu od izdavatelja nego što bi to bio slučaj za obveznice koje nemaju pridruženi fond koji tone.

  • Naročito je atraktivna opcija kada izdavatelj obveznica ima pomalo upitne financije, pa predstavlja veći rizik od neispunjavanja obveza.

Escrow računom upravlja neovisni povjerenik, koji je također odgovoran za ulaganje sredstava u okviru određenog skupa unaprijed utvrđenih kriterija ulaganja, kao i za otkup obveznica prema uvjetima ugovora o obveznicama. Postoji nekoliko načina na koje se fond koji tone može koristiti za otkup obveznica. Opcije su:

  • Povremeno otkupite obveznice na otvorenom tržištu

  • Povremeno otkupite obveznice po određenoj cijeni poziva

  • Povremeno otkupite obveznice po nižoj tržišnoj cijeni ili određenoj cijeni poziva

  • Otkupite samo na datum dospijeća obveznica

Fond koji tone obveznicama može omogućiti tvrtki da otkupi obveznice po određenim cijenama i intervalima. Ako je to slučaj, to može imati kompenzacijski učinak na efektivnu kamatnu stopu koju su ulagači spremni platiti, jer postoje neke nesigurnosti oko toga hoće li njihove obveznice biti prijevremeno povučene i po kojoj cijeni.

Fond koji tone obveznica kategoriziran je kao dugoročna imovina u klasifikaciji Ulaganja u bilanci, jer se koristi za povlačenje obveze koja je također klasificirana kao dugoročna. Ne bi ga trebalo klasificirati kao tekuću imovinu, jer bi time iskrivio trenutni omjer tvrtke kako bi izgledao daleko sposobniji za otplatu tekućih obveza nego što je to stvarno slučaj. Također, fond koji tone obveznicama unosi potencijalnu veliku količinu novca u bilancu, što ulagači mogu pogrešno protumačiti kao raspoloživu za druge namjene; otud potreba za jasnom identifikacijom korištenja njegovih sredstava posebno za umirovljenje obveznica.

Kada se tvrtka složi s osnivanjem fonda za ukidanje obveznica, to podrazumijeva da je izvorno prikupila gotovinu za određenu svrhu koja ima datum okončanja, pa stoga ne namjerava vraćati dug zamjenskom emisijom obveznica. Implikacija je da uprava tvrtke koristi svoja sredstva na konzervativan način, umjesto da odgovornost gura dalje u budućnost. Ova akcija također implicira da tvrtka u budućnosti možda neće smatrati potrebnim ponovno izdavati obveznice.