Starije osiguranje

Stariji vrijednosni papir je financijski instrument koji se kotira više od ostalih dužničkih ili glavničkih instrumenata koje je izdala organizacija. Relativni starost vrijednosnog papira od velike je važnosti kada je izdavatelj bankrotirao ili je u likvidaciji; u tim se situacijama prvo isplaćuju vlasnici najstarijih vrijednosnih papira, dok se vlasnicima mlađih vrijednosnih papira plaća naknadno.

Osigurani dug klasificira se kao stariji od neosiguranog duga, jer imatelji osiguranog duga imaju pravo na imovinu dodijeljenu dugu kao kolateral. Ne postoji takvo osiguranje za neosigurani dug. Poželjne dionice klasificiraju se kao starije od običnih dionica, budući da se imateljima prioritetnih dionica plaća prije imatelja običnih dionica.